Novosti

Liječnička tajna – pravo svakog pacijenta

Calendar16.05.2017

“Sve ono što je liječnik saznao obavljajući svoj posao, smatra se liječničkom tajnom. Liječnik ju je obvezan čuvati i pred pacijentovim bližnjima, ako to pacijent/bolesnik zatraži, a i nakon njegove smrti, osim u slučaju kad bi čuvanjem liječničke tajne ugrozio život i zdravlje drugih ljudi”, stoji u Kodeksu medicinske etike i deontologije koji ukazuje na obvezu čuvanja Liječničke tajne.

 

 

 

Liječnička tajna opći je pravni institut i profesionalno načelo liječničkog zvanja te je kao takva regulirana i Zakonom o liječništvu.

 

“Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika”, stoji u Zakonu.

 

Postupanje suprotno navedenim pravilima je kažnjivo te uključuje propisanu novčanu kaznu liječniku.

 

Međutim, valja naglasiti da se pojam liječničke tajne bez obzira na uvriježeni izraz, odnosi na sve zdravstvene radnike, a ne samo na liječnike. No postavlja se pitanje kome i na koji način se onda mogu pružiti relevantne informacije o pacijentu i njegovom zdravstvenom stanju?

Osoba kojoj se trebaju dati i učiniti dostupnim relevantni podaci je u pravilu isključivo sam pacijent kojem se pruža zdravstvena zaštita osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

 

 

Ipak, postoje i situacije kad je moguće otkriti podatke o pacijentu. Primjerice, ako je u pitanju javni interes ili interes neke druge osobe, odnosno kad je ugroženo zdravlje ili život drugih ljudi kao kod otkrivanja kaznenog djela ili sprečavanja zaraze.

 

Otkriti „tajnu“ je također moguće, uz izričit pristanak i želju pacijenta, u slučaju da pacijent imenuje liječnika kao svjedoka čime je on prešutno pristao da liječnik iznese pred sudom sve podatke i informacije kojima raspolaže.

 

Također otkrivanje “tajne” moguće je u slučaju obavještavanja drugog liječnika koji istodobno liječi istog pacijenta, odnosno pruža mu zdravstvenu zaštitu. Liječnik se ne treba pribojavati potrebne komunikacije s drugim zdravstvenim radnicima uključenih u zdravstvenu skrb o pacijentu jer je ona svakodnevno poželjna i kontinuirano nužna, bez obzira na proces ili mjesto liječenja. Moguće je nadalje otkriti “tajnu” po sili zakona, ili represivnih i drugih nadležnih tijela u slučaju kad to traže ovlaštena tijela poput suda, nadležnog ministarstva ili komore, a opravdano je i kad je to u interesu zaštite integriteta samog liječnika, njegova zdravlja, života…