dr.sc.Silvana Balzar

dr.sc.Silvana Balzar

Specijalist mikrobiologije -Voditeljica mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer

Pitajte liječnika

Kada djetetu curi nos…

Calendar19.02.2018

Ponekad je roditeljima teško prisjetiti se perioda kada im je dijete bilo sasvim zdravo: uvijek se nešto događa, a najčešće je to iscjedak iz nosa. Taj iscjedak je često puta gust, žuto-zelene boje i obilan, a traje više nego bi se očekivalo za običnu prehladu.

 

 

 

Kako razmišljati?
Treba imati na umu da dijete u prvih 10 – 12 godina života ‘upoznaje’ svoj prirodni okoliš i mikroorganizme u njemu.  U tom procesu razvija svoj imunološki sustav, a osobito onaj segment imunološkog sustava koji čuva sluznice. Ponekad obrambeni mehanizmi sluznica pokleknu i razvije se infekcija koju treba liječiti, no ‘upoznavanje’ je najčešće praćeno simptomima koji su relativno lagani i ne izazivaju pravu bolest – sluznica se uspijevaju obraniti i zadržati mikroorganizme na površini.
Dodatno, sazrijevanje imuniteta duž mukoznih površina (sluznica) se u djece usklađuje s procesima rasta i razvoja koji isto tako uključuju promjene u njihovom imunološkom statusu. Te kompleksne interakcije su, sudeći po milenijima preživljavanja ljudske vrste, evolucijski dobro uigrane: ljudski organizam se do sada uspješno prilagođavao živom i neživom okolišu. Trenutne spoznaje upućuju da prirodna izloženost što raznolikijem okolišu u djetinjstvu (uključujući i mikroorganizme) je ono što obogaćuje imunološki repertoar i čini jedinku otpornijom i sposobnijom da živi u skladu sa svojim okolišem.

 

U tom kontekstu treba promatrati i dugotrajan iscjedak iz nosa: dijete prolazi kroz fazu ‘upoznavanja’ svog okoliša i izgradnje primjerenih mehanizama kako bi se kasnije moglo nositi s izazovima o kojima ‘uči’ tijekom tog procesa. Stoga, treba nastojati ne ometati taj proces sve dok se odvija u relativno prihvatljivim okvirima, te pažljivo odlučiti kada je ipak nužno intervenirati antibiotikom.

 

Kada krenuti s liječenjem?

 

Ako dijete (uz respiratorne simptome) ima tijekom 2-3 dana i povišenu temperaturu, bolove u grlu, uhu ili glavobolju, treba otići liječniku. Odluči li liječnik da je potrebna antibiotska terapija, poželjno je prije početka terapije uzeti bris za mikrobiološku obradu kako bi se identificirao uzročnik i odredila djelotvorna terapija.
Ako nema povišene temperature i drugih značajnih simptoma koji bi ukazivali na upalu gornjeg respiratornog trakta ili srednjeg uha, treba se osloniti na roditeljski instinkt. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i zapazit će ako je dijete nevoljko, odbija hranu, nije uobičajeno živahno i zaigrano. U takvoj situaciji bi bilo dobro posavjetovati se s liječnikom,  eventualno učiniti mikrobiološku pretragu, te po potrebi odrediti ciljanu antibiotsku terapiju prema mikrobiološkom nalazu.
Ako se dijete ponaša normalno i iscjedak iz nosa ga ne smeta puno, treba pustiti da iscjedak iz nosa traje i postepeno se sam riješi bez davanja antibiotika, prateći dinamiku sazrijevanja djetetovog imunološkog statusa/izgradnje primjerenih mehanizama obrane.
Ne preporučuje se upotrebljavati različite kapi, dekongestive ili druge preparate za toaletu sluznice nosa. Primjena tih sredstava blokira prirodne obrambene mehanizme i mijenja stanje na površini sluznice (uklanja se sekret koji svojim sastavom štiti epitel sluznice, omogućava mu bolje čišćenje i sekreciju protuupalnih tvari).  Dovoljna je uobičajena higijena nosa, uzimanje dovoljnih količina vode, eventualna inhalacija vodene pare (prilikom kupanja/tuširanja ili na drugi način), vanjska primjena preparata s uljem eukaliptusa i mentola (nanijeti na prethodno vazelinom zaštićenu kožu oko nosnica ili utrljati u kožu prsnog koša) i sl.

 

Zašto i kod ovakvo dugotrajnog iscjetka (a bez znakova težeg oboljenja) ne primijeniti  antibiotik i tako se riješiti iscjetka?

 

Razloga je mnogo. Sluznica nosa reagira na bakterije (najčešće H. Influenzae ili S. pneumoniae) tako da ih ispire s površine epitela (stoga iscjedak), a dodatno ih drži pod kontrolom i površinskom upalnom reakcijom (stoga žuto-zeleni sadržaj od raspadnutih leukocita).
Većina bakterija na koju djeca u djetinjstvu reagiraju su inače dio normalne flore gornjeg respiratornog trakta. Tako, čak i kad dijete dobije antibiotik, vrlo je vjerojatno da će se simptomi vratiti i ponavljati sve dok se ne razviju primjereni imunološki mehanizmi koji će održavati fiziološku ravnotežu flore na površini sluznica. Znači, antibiotik neće riješiti problem, a vrlo je vjerojatno da će djetetu i naškoditi. Naime, antibiotik (osobito oni širokog spektra koji se najčešće prepisuju) ne eliminira samo bakterije u nosu, nego i mnoštvo bakterijskih vrsta na ostalim mukoznim površinama – u probavnom i urogenitalnom traktu. To poremećuje ravnotežu bakterijskih populacija koje čine normalnu floru tih organskih sustava i tako mijenja stanje na površini do tada zdravih sluznica. Obzirom da u djeteta te sluznice isto tako prolaze kroz procese imunološkog sazrijevanja, mukozni imunitet djeteta se davanjem antibiotika poremećuje i mijenja ne samo u gornjem respiratornom traktu (ždrijelu i nosu), nego i duž svih ostalih mukoznih površina.
Implikacije nepotrebnog uzimanja antibiotika mogu biti kompleksne i teško prepoznatljive. Ipak, istraživanja sugeriraju da su epidemijski razmjeri alergijskih oboljenja i kroničnih upalnih stanja nejasne etiologije, kao i povećana incidencija autoimunih bolesti u razvijenim zemljama, povezani s oblikom imunodeficijencije – promijenjenim i/ili reduciranim imunološkim procesima. Mogući faktori svakako uključuju ljudskom djelatnošću ekstremno promijenjen okoliš u evolucijski kratkom vremenu, te neracionalnu upotrebu antibiotika. Imunološki sustav čovjeka se teško adaptira na tako promijenjene uvjete, te kompenzira reakcijama koje se prezentiraju kao gore spomenuta patološka stanja. Stoga je iznimno važno da briga o djeci uključuje zdrav način života, zdravu prehranu i jačanje njihove prirodne otpornosti, kako bi se njihovo imunološko ‘učenje’ i adaptacija na okoliš u kojem žive odvijalo uz rijetke epizode bolesti i s minimalnim izlaganjem antibioticima.